Višnja maraska (Prunus cerasus var. marasca) autohtona je hrvatska sorta višnje čiji uzgoj na području Dalmacije ima tradiciju dužu od 500 godina. Glavni proizvodni centri višnje maraske u srednjoj Dalmaciji tradicionalno su: Podstrana, Jesenice, Duče, Zakučac, Gata, Tugari i Žrnovnica; na jugu su: Rogoznica, Donja i Gornja Brela, Makarska, Tučepi, Zaostrog, Gradac; u zagorskom dijelu: Čista, Lovreć, Zagvozd i područje Imotskog; na otoku Braču: Pučišće, Postre i Nerežišće, te na području Kaštela, kao i u okolici Trogira i na Šolti. Višnja maraska možda najbolje od svih namirnica simbolizira Zadar, ali i cijelu regiju u kojoj raste i uzgaja se kao lokalna, autohtona sorta višnje. Od 2013. godine dalmatinska maraska, odnosno maraška, nosi oznaku izvornost dodijeljenu od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske.

Ove se, tako posebne, višnje najranije spominju u ediktu o cijenama cara Dioklecijana 301. godine, a procvat njihova uzgoja u 16. stoljeću može zahvaliti dominikancima u čijim je kotlićima u Zadru nastajao ros solis (sunčana rosa), liker od prevrela i destilirana ploda maraske. Plodovi maraske i prije toga vremena bili su na cijeni, primjerice za njih je na zadarskoj tržnici 1447. trebalo platiti četiri puta više nego za dinju. Svoju slavu višnja maraska prije svega može zahvalit čuvenom maraskinu, likeru od plodova, lišća i koštica maraske, koji je više od dva stoljeća bio nezaobilazno piće cijelog uljuđenog svijeta.